
Dana 22. marta 1999. godine, Zajednička komanda za KiM, izdala je odluku za uništenje „ŠTS“ [šiptarskih terorističkih snaga] u rejonu Donje Drenice. Snage vojske Jugoslavije [VJ] koje su učestvovale u tom napadu u opštini Srbica bile su 37. i 125. Mtbr. U operaciji je učestvovalo sedam četa PJP, od kojih su dve bile u direktnoj komunikaciji sa 37. Mtbr. Komandno mesto je prvo bilo u Srbici, a potom u selu Čikatovo.

Dana 24. marta 1999. godine, Zajednička komanda za KiM izdala je još jedno naređenje jedinicama VJ da pruže podršku snagama MUP-a u razbijanju i uništenju „ŠTS“ u rejonu Drenice. Odlučeno je da napad na „ŠTS“ započne u 5:00 časova, 26.03.1999. godine. 37.mtbr (BG-37 i TG-37) je dobila zadatak da podrži snage MUP-a na pravcu Rudnik-Vitak-Kladernica- Voćnjak-Broćna. Komandant 37. mtbr je postupio prema tom naređenju, premestivši svoje komandno mesto u selo Rudnik.
Zapovest Zajedničke komande za KiM od 24. marta 1999. godine sadržala je sledeću naredbu: „Prema lojalnom civilnom stanovništvu isticati potrebu pravilnog odnosa...“
Ovakva zapovest predstavlja kršenje Ženevskih konvencija i njihovih dodatnih protokola koji zahtevaju apsolutnu zaštitu civilnog stanovništva i zabranjuju pravljenje razlike između civila po bilo kom osnovu.

Selo Rudnik/Runik je napadnuto 25.marta 1999. godine. Stanovnici su napustili selo i sklonili se u obližnju Kladernicu. Sledećeg dana, 26. marta 1999. godine, počela je pucnjava iz pravca brda iznad sela. Meštani i izbeglice, koje su se nalazile u selu, napustili su kuće, i sklonili se u šumu. Pre ulaska u šumu, kod potoka, ostavili su traktore. Izbegli ljudi, oko 500 muškaraca, žena i dece, sklonili su se na poljanu, okruženu drvećem. Tu su prespavali noć. Ujutru 27. marta 1999. godine, čuli su pucnjavu u neposrednoj blizini. Oko 11.00 časova, opkolili su ih vojnici, koji su na srpskom vikali „Predajte se“. Pred vojnike je prvi izišao Z.M. (1939). Pogođen je dok je objašnjavao na srpskom da su svi civili. Potom su ubili njegovog sina A. M. (1982). Smrtno su pogodili M.M. (1973). Onda su odvojili 22 muškarca, među kojima i maloletnog Valona, koje su u koloni poveli preko planine. Nakon 10 minuta, pojavio se avion NATO snaga, zbog čega su ih vojnici tri sata psovali i tukli. Ponovo su naredili pokret, vodeći ih u pravcu Izbice. Idući putem stigli su do traktora koje su oni [seljani iz Rudnika i Vitka] ostavilie pored potoka, pre ulaska u šumu. Vojnici su zapalili sve traktore. Na prikolici jednog traktora ležao je nepokretni Osman Mulaj, koji nije mogao da govori. Jedan vojnik mu je prišao, i zapalio prikolicu na kojoj je ležao bespomoćni starac. Potom su zarobljene Albance odveli na polje Vragodol.
Vojnici su doveli zarobljene Albance na polje, gde su bili locirani jedan tenk i jedan pinzgauer, a pored je bilo puno vojnika. Vojnici su ih postrojili ispred tenka, i rafalnom paljbom ubili 18 muškaraca. Streljanje su preživela četvorica, među kojima i trinaestogodišnji V., koga su ranjenog među mrtvima, posle dva dana, našli meštani Kladernice i Rudnika.
*Opis zločina je zasnovan na izjavama preživelih žrtava zločina, očevidaca i članova porodica žrtava datim Fondu za Humanitarno pravo, nacionalnom sudu ili Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ); forenzičkim izveštajima; presudama i transkriptima sa suđenja pred MKSJ, medijskim izveštajima i drugim dokumentima.