Zajednička
komanda za Kosovo i Metohiju izdala je jedinicama Prištinskog korpusa, 23.
marta 1999.godine, “Zapovest za podršku snaga MUP-a u razbijanju i uništenju
ŠTS u rejonu Orahovac, Suva Reka i V. Kruša”, u kojoj se navodi da u selima Velika
Kruša, Brestovac i Donje Retimlje postoje lokalni štabovi OVK sa “50-100
terorista.” U zapovesti se kao zadatak Prištinskog korpusa utvđuje: “Prištinski
korpus sa ojačanjima i naoružanim nešiptarskim stanovništvom na KiM podržava
snage MUP-a u razbijanju i uništenju ŠTS u zoni odgovornosti. Zadatak: podržati
snage MUP-a u blokadi, razbijanju i uništenju ŠTS u širem rejonu: Orahovac, S.
Reka i V. Kruša.” Kao zadatak 549. mtbr (njenih borbenih grupa 1, 2, 5,
6 i 7) određuje se: “Sa kružne osnovice u sadejstvu VJ I MUP izvršiti obuhvatni
napad na pravcu: s.Bela Crkva - s.Mala Hoča - s.Velika Kruša.”

Na osnovu ove
zapovesti Zajedničke komande, komandant 549. mtbr Božidar Delić je 23. marta
1999. godine izdao “Zapovest za uništenje ŠTS u širem rejonu s. Retimlje,
deblokadu komunikacije Suva Reka – Orahovac i uspostavu kontrole teritorije”, u
kojoj je izdao zadatak Borbenoj grupi 2, da u saradnji sa 4. četom Posebnih
jedinica policije Đakovica, “energičnim napadom izvrši[ti] pretres s. Bela Crkva,
izbijanje na liniju Brnjača, Kosa brod tt. 432, tt. 440 i u sadejstvu sa
snagama u blokadi uništenje ŠTS u s. Celine i s. Nogavac, odsecanje V. Kruše
a delom snaga sa Kose Brod.” U istoj zapovesti se snagama za blokadu
teritorije izdaje zadatak - ”sprečiti bilo kakvo izvlačenje ŠTS preko asfaltnog
puta i sadejstvovati našim snagama u ovladavanju s. Pirane, s. M. Kruša, s. V.
Kruša, s. Celina.”

Delić je
posvedočio u predmetu Milutinović i dr. da je Velika Kruša bila terorističko uporište, i da njegove snage nisu ušle u selo 25. marta
1999. godine, jer ono nije bilo na njihovom pravcu, ali da su jedinice MUP
prošle kroz selo gde je na policiju otvorena vatra. U “Analizi dejstva 549.
mtbr na uništenju ŠTS u širem rejonu Retimlja i deblokadi komunikacije Suva Reka
– Orahovac”, od 30. marta 1999. godine, navodi se: “U toku drugog dana borbenih
dejstava izvršeno je razbijanje ŠTS blokiranih u V. Kruši, ovladavanje
s. Randubravom…”

U Ratnom dnevniku 2.
motorizovanog bataljona, za 25. mart 1999. godine, zapisano je: „Blokirana su i
očišćena sela Bela Crkva, Celina, Nogavac i deo V. Kruše.“

U izjavi koju je
dao FHP, S. G. iz Velike Kruše opisao je kako su 25. marta 1999. godine srpske
snage kontinuirano granatirale Veliku Krušu: “Nekoliko granata je palo u dvorištu
moje kuće. Jedna je napravila krater veličine više od jedan metar. Druge
granate su pogodile dva naša kamiona marki ‘Mercedes’ i ‘TAM’ koji su bili
parkirani u dvorištu i potpuno ih uništili. U prostorijama triju naših kuća
bilo je oko 200 izbeglica zajedno sa 28 članova moje porodice od kojih su 13
bili mlađi od 10 godina. Bili smo preplašeni i prisiljeni da napustimo naše
kuće. Pošli smo ulicom ka izlazu iz sela prema okolnim brdima. Ulica je bila
blokirana od mnogobrojnih vozila zbog čega smo sporo prodrli do klanca iznad sela.
Više od hiljadu nas, po hladnom vremenu, u klancu smo ostali skoro do ponoći
kada smo se sklonili po kućama porodica Nalli gde smo proveli noć.”
Porodica B. N.,
bibliotekara u Velikoj Kruši, nalazila se u grupi od 1.500 ljudi koja se
skrivala u klancu u blizini kuća braća N. Dok su bili u klancu sve vreme su
čuli pucnje i detonacije granata. Nakon određenog vremena, manja grupa meštana
u kojoj je bio i Bajram, odlučila je da se skloni u veliki Klanac Dulove koji
se nalazi iznad sela. Klanac Dulove je bio van dometa granata. Pucnjava se
primirila oko 21:00 sat, pa su meštani, usled hladnoće, počeli da se vraćaju u
Veliku Krušu.
Tu noć, oko
1.500 ljudi provelo je u kućama i u dvorištima familije Nalli. Sutradan 26.
marta, rano ujutro, srpske snage opkolile su ove kuće. Kuću B.N. opkolilo je 20
policajaca. O daljem toku događaja B. N. navodi: “U moje dvorište ušla su
petorica u plavim maskirnim uniformama i pancirima, naoružani automatskim
puškama, tromblonima, bombama i noževima. Naredili su da svi izađemo napolje i
da se postrojimo u dvorištu. Potom su odvojili muškarce od žena i dece i počeli
pojedinačno da nas pretresaju i ispituju da li imamo oružje i da li među nama
ima terorista. Nas muškarce izveli su na ulicu, ponovo postrojili, naredili da
držimo ruke podignute iza glave a seoskom hodži M.J. naredili su da žene i decu
odvede u džamiju. Posle toga, nas su poveli niz ulicu, 100 metara dalje, u dvorište
kuće Sh N. Tamo je bilo između 10 i 15 policajaca [...] U jednom trenutku
ispalili su rafalni pucanj iznad naših glava a jedan od njih u štali je
pronašao čobanski štap i time je udarao koga god je stigao. Nisu bili pošteđeni
ni starci ni bolesni, puput M.P., N.B. i paralizovanog D.R. Potom su nam
naredili da legnemo licem okrenuti prema zemlji [...] U nekom trenutku, nakon
višečasovnog ležanja na zemlji, rekoše da ustanu oni koji imaju manje od 16 i više
od 60 godina. Moj stariji sin H. koji je bio pored mene je rekao: ‘Lale’, tako
me zvao, ‘izađi jer su deca sama’, misleći na decu koja su sa ženama jos ranije
otišli prema džamiji. Ustao sam i pokušao da se priključim grupi koja je već
bila izdvojena. Iznenada policajac je uperio cev od automatske puške prema
mojim grudima i naredio mi da podignem ruke u vis i da se prislonim na zid. Od
mene je tražio da mu dam nemačke marke koje ja nisam imao. Ljutito je uzvratio
rečima ‘ideš kući’. Nisam razumeo šta je time hteo da kaže ali sam bio veoma
uplašen. Uspeo sam da se priključim grupi i na taj način sam se spasio od
velikog masakra u Velikoj Kruši.“
S. S. (1942),
profesor albanskog jezika i književnosti zaposlen u osnovnoj skoli “Bajram
Curri” u Velikoj Kruši, bio je u grupi seljana koje su srpski policajci odveli
u kuću N.Sh. Od policajca, koji je zarobljene seljane predao drugom policajcu,
čuo je reči: “Imaš 168.“ U dvorište je ušlo oko 20 naoružanih policajaca koji
su, za razliku od prethodnih, imali bele trake na rukavima i bili su vidno
neuredniji. Oni su zarobljene seljane postrojili i naredili im da podignu ruke
iza glave i da se okrenu licem prema zidu. Tako stojeći a potom i ležeći na
zemlji, držali su ih od 7:00 do 14:00 časova. Oko 14:00 su im naredili da
ustanu i da iz grupe zarobljenih istupe oni koji nisu meštani Velike Kruše.
Grupu od oko 19 civila koja je po naređenju istupila, policajci su sproveli do obližnje
štale.
Jedini preživeli
iz grupe koja je sprovedena u štalu je S.E.a iz sela Retimlje koji je kasnije
posvedočio da su grupu od 18 civila streljali u štali, a potom prekrili senom i
zapalili. S. nisu pogodili prilikom streljanja, ali je on pao a na njega je palo
nekoliko pogođenih muškaraca. Nakon što je dim zahvatio štalu, on je iz nje
iskočio i pobegao.
U drugom delu
sela, na brdu zvanom Velika Planina, oko 11:00 časova, pripadnici srpskih snaga
su opkolili grupu od oko 50 meštana Velike Kruše. Pretresli su ih i odvojili
žene i decu od muškaraca. Ženama i deci su naredili da idu u pravcu glavnog
puta, a muškarce su zadržali. Pomenutoj grupi muškaraca se nakon 25. marta
1999. godine gubi svaki trag.
I na drugim
mestima u selu Velika Kruša, u periodu 25-27. mart 1999. godine, pripadnici srpskih
snaga lišili su života, na sličan način, više kosovskih Albanaca. Prema
podacima FHP, pripadnici srpskih snaga ubili su u Velikoj Kruši, u periodu
25-30. mart 1999. godine, 204 kosovska Albanca.
*Opis zločina je zasnovan na izjavama preživelih
žrtava zločina, očevidaca i članova porodica žrtava datim Fondu za Humanitarno
pravo, nacionalnom sudu ili Međunarodnom krivičnom sudu za
bivšu Jugoslaviju (MKSJ); forenzičkim izveštajima; presudama i
transkriptima sa suđenja pred MKSJ, medijskim izveštajima i drugim dokumentima.