"Pitala sam je "šta su ti radili?", ona je rekla "bože šta nam se desilo, skinuli su mi svu odeću". Nisam je više ništa pitala"
""Nakon što se kolona sa ženama i decom udaljila, i kada su se uverili da su oni već napustili selo Rrezalle, nama su naredili da ustanemo i u red po dvoje da izađemo iz dvorišta.""
"Policajac je nama naredio "Idite kući!" i mi smo naše ubijene ljude morali da ostavimo i odemo."
"Videli smo da Sinanova kuća gori. Taj trenutak bio mi je najteži. Znala sam da mi tu gore najdraži: majka, sestre, braća, kao i drugi rođaci."
"Moj suprug je vikao "nemojte da pucate, ovde ima dece!"
"Oko 10.00 sati nakon što su srpske snage spalile skoro sve kuće i povlačile se iz našeg sela ja sam otišao kod moje kuće koja je bila u plamenu gde sam ispred vrata kuće našao telo mog bratanca K. H. sa licem prema zemlji."
""Jedan tenk je zauzeo položaj na brdu iznad sela i uperio cev prema selu. Kasnije bez upozorenja iz tenka je pucano pravo u našu kuću""
"Jedan od vojnika u zelenoj, šarenoj uniformi je bacio kroz prozor jednu bombu. Bomba je pala na grudi starca H.A. i on je ostao na mestu mrtav."
"Molila sam ga da mi pusti sina jer su mi ionako ubili muža"
"Kada smo prošli pored policajaca, jedan od njih obratio se mom sinu sledećim rećima: „Ti, idi tamo i daj dete nekom drugom“. –Sh.B"
"Prva njihova naredba je bila da se odvojimo u dve grupe. Na jednu stranu muškarci a na drugu žene i deca"
"Samo sam u jednom momentu čuo kratki rafal i jauk Amira jer mu je pucano u predelu prsa i glave, a njegov otac Mahmut koji je jedini stajao i sve ovo posmatrao samo je rekao "Šta uradiste to ljudi", a oni su mu odgovorili da šuti i da će i njega da zakolju"
"Čula sam plač, kukanje... i eksploziju druge bombe. Nakon ovih eksplozija, čuo se rafal, i to dug, a potom je sledila mrtva tišina."
"Prošli smo oko 50 metara i čuli smo rafale. Svi smo počeli kukati. Htela sam da se vratim, ali mi ostali nisu dali. "
"U tim trenucima ja sam video da svi oko mene padaju na zemlju. Iako nisam bio pogođen brzo sam pao i ja pretvarajući se da sam pogođen."
"Krenuli smo pravo u kuću koja je bila spaljena. Ušli smo polako unutra. Osećao se smrad. Upaljačem smo rasvetlili malo tu sobu. Tek tada sam video da gazimo po ostacima leševa."
"Pozdravili smo se sa njima i to je bio zadnji put da sam video braću žive."
"Među muškarcima je bilo i dece ispod 15 godina. Nakon kratkog vremena jedan oficir je dao naređenje da se deca vrate svojim majkama, što je bilo učinjeno. Ostale muškarce su odvojili u dve grupe "
"Sve njih su naslonili na jedan zid i počeli su da ih pretresaju. Potom, nama ostalima su naredili da produžimo u pravcu Peći. Nismo znali šta se desilo sa 18 muškaraca iz našeg sela."
"Nama ostalima rekoše da napustimo to mesto. Uz psovke rekli su nam da idemo u Albaniju, gde god hoćemo samo da se odatle izgubimo."
"Kada sam izašla videla sam tri ciganke kako zatrpavaju grobove na groblju. Mislila sam da su možda sahranjivali one tri starije žene koje su odveli."
"Sve žrtve su bile streljane i masakrirane hladnim oružjem."
""Ostao sa tako ležeći oko 15 minuta. Vladala je potpuna tišina. Bio sam siguran da su svi mrtvi. Otvorio sam oči. Nisam mogao verovati da sam preživeo, iako sam svakog trenutka ćekao da me srce izda.""
"Kada su nas srpske snage primetile naredile su nam da se pridružimo okupljenoj skupini i da im predamo sav novac i zlatni nakit koji imamo. Zatim su nas razdvojili od mušlih i podelili nas u tri grupe."
"On mi je samo kratko i polako odgovorio: “Majko, uzmi decu i idi”. Policajac me je automatom gurnuo i ja sam pala. Ja sam uhvatila policajca za noge i preklinjala ga da mi ne ubije sina. "
""Kada smo stigli na ulazu sela Ljikoc – Likoc, blizu semafora, čuli smo zvuk traktora i rafalnu pucnjavu iz automata. Od toga dana ne zna se ništa o Besimu ili o drugim rođacima.""
"Kod raskrsniče srpska vojska odvojili su nas naših porodica grupu od 14 nas muškaraca od 15 godina starosti pa na više."
"Kada smo stigli u selo Dubovac naišli smo na jednu grupu srpskih snaga koji su palili kuće."
""Zbog toga razloga što ti leševi nisu pronađeni, neki seljaci se i dan danas nadaju da su njihovi članovi porodice negde živi i da se drže po takozvanim privatnim zatvorima u Srbiji.""
"Tada su odvojili muškarce, među njima i mog supruga, a nama ženama i deci su naredili da nastavimo put za Albaniju. – Z.S"
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit. Accusamus alias aliquid aut distinctio dolor, ea est facilis illo ipsa molestias nam neque nesciunt, quasi quod soluta sunt vel, velit vitae.
Cilj ovog projekta jeste da se javnosti stave na uvid činjenice i dokazi o zločinima počinjenim u oružanim sukobima na prostoru bivše Jugoslavije tokom 90-tih godina za koje niko još nije odgovarao.